LETEĆI PRINC
Erik Weisz rođen je 24. marta 1874. u Budimpešti kao jedan od šestero djece rabina Mayera Samuela Weisza i Cecilije Steiner. Imao je četiri brata (Leopolda, Nathana, Theodora i Williama) i sestru. Kada mu je bilo četiri godine roditelji su emigrirali u Ameriku, prvo u Appleton, a onda u New York. U useljeničkim knjigama njegovo ime pisano je kao Erich Weiss, a ubrzo je dobio američki nadimak Harry. U brojnoj porodici svađe su bile uobičajene i kada su djeca poodrasla, pa je osjetljivi Harry kao tinejdžer često bježao od kuće. Spas je pronalazio u radu, pa je bio zaposlen kao pomoćnik krojača, bravara, te električar i fotograf. Svoj prvi nastup održao je kao devetogodišnjak kada je s prijateljima osnovao dječiji cirkus, izvodio je akrobacije na improviziranom trapezu pod umjetničkim imenom Leteći princ.
HOUDINI BROTHERS
Radeći kao dječak kod bravara, naučio je dosta toga što će mu pomoći u karijeri: jednom je pomogao policajcu da otključa lisice nekom zatvoreniku i to uz pomoć komadića žice. Aplauz koji je tada dobio potakao ga je da nauči dosta trikova i pokuša nastupati kao iluzionist. Pokušavao je otključati različite vrste brava, neumorno vježbao trikove s kartama i ubrzo je njegovu nadarenost primijetio Jack Hyman. Harry je postao njegov pomoćnik, a kada su mu dosadili nastupi, zamijenio ga je brat Theodore. Harry je imenu dodao prezime Houdini, po svom idolu, francuskom iluzionisti Jeanu Eugenu Robert-Houdinu, i braća su kasnije nastupala kao Houdini Brothers.
PILOT
Kao 19-godišnjak već je stupio u brak: nakon samo tri sedmice poznanstva oženio je Wilhelminu Beatrice Rahner, koju je upoznao nakon jednog od nastupa. Bess, kako ju je Harry zvao, pomagala mu je i na pozornici. Veoma su se voljeli, bili nerazdvojni i patili što nisu imali djece. Mediji su pisali da je Bess bolesna, da je Harry impotentan, ali i da vara Bess sa suprugom svog velikog prijatelja Jacka Londona. Priča o tajnoj ljubavi nikada nije sa sigurnošću potvrđena, a bilo je više onih koji su u nju sumnjali, s obzirom na to koliko je Bess bila privlačna i atraktivna, a Harry neugledan. Prvo su često nastupali, gostovali po američkim putujućim cirkusima i dobro zarađivali, a zatim je nastupio težak period. Harry je odlučio za 20 dolara prodati sve trikove i dao oglas u novine. Kupca nije našao, ali je dobio novi posao: naučio je upravljati avionom, zaposlio se kao pilot i postao prvi čovjek koji je letio od Amerike do Australije. "Ne zapamte li me po trikovima, onda će me historija pamtiti kao avijatičara", izjavio je nakon slijetanja u Australiju.
KRALJ LISICA
Uprkos tome što je radio kao pilot, nije zaboravio na trikove i magiju. Poslije nastupa u jednoj pivnici u Minnesoti, vlasnik pivnice i putujućeg cirkusa Orpheum, Martin Beck, ponudio je Houdiniju posao. Plata je bila visoka za to doba - 60 dolara, a cirkus veoma poznat u Americi, te nije mogao odbiti. Poslije velike američke turneje kroz cijelu Ameriku pronijela se vijest o "kralju lisica" ili o čovjeku kojeg "nikakvi lanci ne mogu sputati". Uslijedila je evropska turneja, na kojoj ga je policija u svakom gradu s lisicama na rukama zaključavala u zatvorske ćelije, iz kojih je on uvijek bježao. Sumnjali su da koristi različita pomagala za svoje trikove, ali nikada niko ništa nije pronašao. Početkom 20. vijeka postao je najuspješniji svjetski iluzionist, zvali su ga umjetnikom magije, publika ga je obožavala i masovno posjećivala nastupe na kojim se oslobađao iz luđačkih košulja, konopaca, lisica… Uspjelo mu je pobjeći iz vašingtonskog zatvora, u koji ga je pozvao sam zatvorski upravitelj kako bi provjerio koliko je siguran.
MIŠIĆI, KLJUČEVI I KONJSKA DLAKA
Kada su 1908. godine svi počeli imitirati Houdinijeve trikove, smislio je novu i zanimljivu tačku: uspio se osloboditi iz zaključane čelične kutije, napunjene vodom, i to samo za tri minute. Počele su kružiti priče kako se radi o nekim Houdinijevim natprirodnim moćima, nakon tvrdnji da niko ne može tako nešto izvesti. To je ponukalo da sve svoje trikove objavi u knjizi Handcuff Secrets, spominjući uvijek prisutan skriveni adut: "Kako bih otključao bravu, služim se snagom svojih mišića, mini ključevima i konjskom dlakom. U oslobađanju iz lanaca pomoglo mi je što sam odmicao ruke od tijela i jako širio ramena." Bio je predsjednik Američkog udruženja mađioničara, ali se na toj funkciji zadržao samo godinu dana jer ga je malo ko podnosio zbog izuzetne sebičnosti i narcisoidnosti.
GLUMAC
Houdini je na vrhuncu slave snimio i nekoliko filmova. Godine 1901. glumio je u francuskom filmu Merveilleux exploits du celebre Houdini a Paris, zatim je u Americi snimio seriju The Master Mystery, te The Grim Game (1919) i Terror Island (1920). Nakon toga osnovao je filmsku kompaniju pod nazivom Houdini Picture Corporation, ali nije bio uspješan ni kao producent ni kao glumac. Mnogo više uspjeha imali su filmovi snimljeni nakon njegove smrti, od kojih je najpoznatiji Houdini iz 1953. godine, u kojem ga je glumio Tony Curtis. Objavljena je i poštanska marka s likom slavnog iluzioniste, a knjige u kojima se objašnjavaju njegovi trikovi i danas su veoma tražene.
TAJNI AGENT
Godine 2006. objavljena je Houdinijeva biografija Secret Life Of Houdini: The Making Of America's First Superhero, Amerikanaca Larryja Slomana i Williama Kalusha. Autori tvrde da je imao mnogo više tajni nego što je želio priznati, te da je poznati mađioničar radio kao tajni agent Scotland Yarda. Nakon uvida u dnevnik vrhunskog britanskog špijuna Williama Melvillea, u kojem je Houdini često spominjan, autori biografije su pomnije istraživali njegovu ulogu u špijunskom svijetu. Melville mu je, navodno, pomogao da napravi evropsku turneju, u zamjenu za špijuniranje. Njegovi zadaci bili su da tokom turneja po Njemačkoj, uoči Prvog svjetskog rata, prati ruske anarhiste i skuplja vojne informacije te da ih prenosi britanskim i vojnim krugovima. Zbog tih podataka neobičan način njegove smrti je još sumnjiviji. "Houdini je bio nesavladiv zbog raširenog mita da ga ništa ne može zauzdati. Što je bio uspješniji, više je postajao simbol pojedinca koji se odupire vlasti", rekao je Sloman.
SMRT
Harry Houdini umro je 1926. godine, 31. oktobra, na Noć vještica. Njegova iznenadna smrt šokirala je cijeli svijet. Prema jednoj teoriji je otrovan, a ako je to tačno, glavni sumnjivci su skupina spiritualista s Arthurom Conanom Doyleom na čelu, koje je javno nazivao prevarantima i ismijavao njihovo prizivanje mrtvih. Iako su Houdini i Doyl bili prijatelji, oprečni stavovi o spiritualizmu su ih udaljili. Slavni pisac bio je praznovjeran i fasciniran različitim tajnama, vjerovao je da Houdini ima natprirodne moći, o čemu je pisao u knjizi The Edge Of The Unknown. Nakon što je Houdini 1924. raskrinkao grupu vidovnjaka koji su zarađivali "razgovarajući s mrtvima", Doyl mu je uputio prijeteće pismo u kome je, između ostalog, pisalo: Uskoro dolazi dan naplate… Dobit ćeš poseban desert.
BANALAN POVOD
Doyl ipak nije bio među glavnim osumnjičenim za Houdinijevu smrt; sumnja je pala na Minu Margery Crandon, bostonsku vidovnjakinju. U službenom izvještaju o Houdinijevoj smrti, međutim, piše da ju je skrivio kanadski student J. Gordon Whitehead, snažnim udarcima u trbuh, usljed kojih je došlo do pucanja slijepog crijeva. Izazvan pričom o nevjerovatnom pragu bola slavnog mađioničara, student se kladio da Houdini neće moći izdržati njegov udarac. Navodno je veoma iznenadio nepripremljenog Houdinija, koji je pao od bolova i nakon sedam dana umro. Kako je bio u izvrsnoj fizičkoj formi, postojala je sumnja da tako banalna povreda može ubiti čovjeka koji je cijelog života prkosio smrti.
George Hardeen, daleki rođak slavnog Houdinija, zatražio je u martu prošle godine ekshumaciju tijela i provođenje istrage o smrti. Unajmio je uglednog američkog advokata Josepha Tacopinea, zahvaljujući kojem su se dva poznata forenzičara zainteresirala za Houdinijevu smrt. Dr. Michael Baden (vodio istragu o smrti Johna F. Kennedyja i Martina Luthera Kinga) i profesor James Starrs (patolog na ispitivanju posmrtnih ostataka Jesseja Jamesa i Alberta De Salve - Bostonskog davitelja) otkrili su nekoliko neobičnih detalja koji pokazuju da treba sumnjati u službeni izvještaj, te da je Houdini najvjerovatnije otrovan arsenom.
KONTAKT
Harry Houdini sahranjen je na njujorškom jevrejskom groblju Machpelah 4. novembra 1926. godine, odmah pored svoje obožavane majke. Nikada nije otkriveno koji je istinski uzrok njegove smrti. Nestao je u svom stilu, ostavljajući iza sebe vječitu misteriju. Neposredno prije smrti rekao je svojoj ljubljenoj Bess da će je, ako bude moguće, kontaktirati s onog svijeta, služeći se posebnim kodom koji su samo njih dvoje razumjeli. Sljedećih nekoliko godina, na Noć vještica, Bess je priređivala svojevrsnu seansu, nadajući se nekoj poruci. Nakon ko zna koje po redu neuspjele seanse, Bess je 1936. godine na zidu Knickerbocker Hotela u Los Angelesu ugasila svijeću koju je od Houdinijeve smrti držala pored njegove fotografije. Odonda su mnogi mediji tvrdili kako im je uspjelo dobiti Houdinijeve poruke, a svake godine na godišnjicu smrti Society of American Magicians održava posebnu seansu u njegovu čast.
Thu Aug 08, 2013 8:18 pm by Johnny Cash
Naslov komentara: Harry Houdini 
